Kako da odredim veličinu cilja?

Kada razmišljam o veličini postavljenih ciljeva, obuzme me uzbuđenje. Ciljevi koji su mi izgledali kao gotovo nemogući, oni su me najviše inspirisali. Ali nije to bila samo njihova veličina, odnosno složenost realizacije, već je suština bila da sam te ciljeve želela bezrezervno. Želim sada da sa vama podelim sledeća saznanja uz muziku http://www.youtube.com/watch?v=z8rQ575DWD8

Ne znam da  li ste čuli za psihologa Mihaly Csikszentmihalyi (ko pročita njegovo prezime iz prve, dobija nagradu :)) Naime, čovek je posvetio  40 godina  istraživanju teme šta čoveka čini srećnim i zadovoljnim. Došao je do fenomenalnih otkrića kroz istraživanje na terenu a ne u svojoj kancelariji što je jakooo važno. Naime ljudima koji su učestovali u istraživanju, a obuhvatio je ljude na svim kontinentima, različitih profesija i starosnog doba, svi su imali sa sobom pejdžer i kada se isti oglasi odgovarali su na upitnik: šta trenutno rade i kako se osećaju. Sumiranjem dobijenih rezultata došao je do sledeće matrice:

Dva faktora su igri:

Nivo izazova

Nizak, srednji, visok

Nivo veštine:

Nizak, srednji, visok

Nizak nivo izazova i nizak nivo veštine izaziva Apatiju

Srednji nivo izazova i nizak nivo veštine izaziva Brigu

Visok nivo izazova i nizak nivo veštine izaziva Anksioznost (neodređeni, trepereći strah)

Nizak nivo izazova i srednji nivo veštine izaziva Dosadu

Srednji nivo veštine i visok izazov izaziva Uzbuđenje

Nizak nivo izazova i visok nivo  veštine izaziva Opuštenost/Relaksaciju

Srednji nivo izazova i srednji nivo veštine izaziva Kontrolu

Visok nivo izazova i visok nivo veštine izaziva Flow

Flow – tok, protok, kada te ponese aktivnost i izgubiš pojam o vremenu, fiziološkim potrebama, jednostavno stopiš se sa aktivnošću. Tok se dešava u situacijama kada čovek radi onošto voli, kada je izazov visok a on svojom veštinom to može da isprati i tada se potpuno prepusti. I kada završi i pogleda šta je uradio-fascinira se. E to je tok. Kada ste ga poslednji put doživeli i šta ste tada radili?

Tok može da se doživi u bilo kojoj aktivnosti: plesu, igri, dok čitate knjigu, družite se, gledate emisiju koju baš volite, vozite biciklu, rolere, klizaljke, skije, snow board, ljudi šta god samo da to volite i da je izazov visok minimum kao i vaša veština, bolje je da bude malo viši. U vremenu dok traje flow čovek se odmara od samog sebe, svog ega, tada postoji samo aktivnost, i važno je da se tada upravo dešava i razvoj veština.

I još jedna vrlo važna stvar, pogledajte ponovo grafikon, i pogledajte središnju tačku gde se sve linije seku. Ta središnja tačka je srednja vrednost- presek visine izazova i veštine. Vrlooooo važno je da je središnja tačka kod svakog čoveka različita. Odnosno visina izazova i visina veštine koja će pobuditi Flow je različita od čoveka do čoveka. I zato ne gledajte šta drugi rade, oni nisu vi. I ono što drugog čoveka inspiriše i uvodi u Flow, ne uvodi vas po automatizmu.

Međutim, postoje ljudi koji su vam slični po visini izazova i visini veštine, sa tim ljudima se doživljava Flow „na jedan“ 😉 u zajedničkim aktivnostima ili čak je dovoljno samo komunikacija. I kada pogledate na sat vidite da je prošlo par sati i kažete: „Kad pre?“

Da rezimiramo.

Flow je inspiracija i ujedno i pokazatelj da ste pogodili visinu cilja u odnosu na vaše sposobnosti i interesovanja.

Flow ne može da se ponavlja na isti način sa istom visinom izazova, zašto? Razvili ste veštinu za jedan stepen više i isti izazov više ne izaziva Flow već kontrolu, zatim opuštenost, koja kasnije prerasta u dosadu, a dosada u apatiju.

Zašto ljudi vremenom odustanu od nekih aktivnosti?

Sećam se … U periodu kada sam išla u osnovnu školu trenirala sam odbojku. Imali smo sjajnog trenera, svaki trening je prošao kao tren, stalno nam je povećavao izazove i razvijao naše veštine i sposobnosti. Trčali smo zimi uzbrdo na planini po snegu u šuškavcima, posle smo plivali u bazenu, radili smo treninge snage u teretani, individualno nam je povećavao broj ponavljanja vežbi, napredovali smo iz dana u dan. Tim je bio fenomenalan, jedva smo čekali trening. I onda je naš trener otišao da živi u inostranstvo. ( verovatno vam je prošla misao, da sve što vredi ode u inostranstvo:), sreća nisu otišli svi). Došao nam je novi trener koji nam je dodavao lopte :)! Zamislite sada tu razliku, ne da nema izazova već on radi naše zadatke umesto nas. Tuga. Nije povećavao izazove i počeli smo da se dosađujemo na treningu i naravno tim nam se osuo.

Sada kada je čovek u odraslom dobu sjajno je ako ima trenera, prijatelja, menadžera, partnera koji uspeva da stalno postavlja izazove i pomaže vam da održite to stanje razvoja. Međutim, ja sam za samostalnu akciju, čak i ako imate takvu osobu u okruženju, treba da vi budete ti koji će sebe držati u stanju razvoja.

Šteta je da čovek provede život u dosadi  i apatiji, samo zato što nije nastavio dalje da sebi postavlja izazove koji su malo viši od postojeće veštine.

I eto sada znate da prepoznate da li ste na dobrom putu, i da li ste odabrali cilj u skladu sa vašim vrednostima, očekivanjima, htenjima i veštinama.

I zapamtite ništa nije svejedno;)

P.S. Ako hoćete (ko hoće taj i može) pogledajte i poslušajte šta kaže Mihaly Csikszentmihalyi o Flow-u

http://www.ted.com/talks/mihaly_csikszentmihalyi_on_flow.html

Budite mi u Flow-u

Ćaos

 

8 Comments, RSS

  1. Nescha 28.03.2011. @ 08:42

    Nemam ništa protiv Relaxation-a.. 🙂

    Šalim se…

    Gledajući matricu, našao sam za svaki segment primer koji mi se desio u poslednje vreme. Ono što je zanimljivo, isti problem može da se pomera u toku vremena po segmentima, npr:
    1. Rešavanje izazovnog problema o kome nemam pojma (svakodnevnica kod mene na radnom mestu 😉 ), putuje tokom vremena od Anksioznosti, Uzbuđenja, Toka, pa do Kontrole i Relaksacije.
    2. Takođe, ponekad (ali retko), desi se i putanja: Apatija, Dosada i Relaksacija (kod mene sve stremi Relaksaciji 🙂 )

    Činjenica je da Izazov i Veština nisu nezavisni atributi: Izazov se smanjuje sa povećanjem Veštine (učenjem) kod rešavanja istog problema…

  2. Sandra 28.03.2011. @ 08:50

    Tako je Nenade, izazov se smanjuje sa povećanjem veštine. I to i jeste odgovor, ako ste se pitali zašto neki ljudi toliko rade, streme ka neverovatnim rezultatima … Nema druge, jer kada se savlada jedan nivo ako se vremenom ne nastavi dalje čovek počne da se dosađuje. I moja osnovna ideja ovog posta je da iskomuniciram, da toliko izazova inicirano od samog okruženja je vrlo retko i sporadično. Međutim čovek to može postići sam ukoliko ima aktivan i samostalan odnos u podizanju visine izazova kroz vreme.

  3. Marija 28.03.2011. @ 19:45

    Mislim da smo svi prosli kroz ove faze i proziveli ih u razlicitim situacijama. Da li na flow dosta uticu i zdravstveni problemi, umor, itd.? Ja bih rekla da, ali ne znam strucno u kojoj meri bi mogli da odmognu 🙂
    Naravno sto vise znanja to manji izazov i veca relaksacija sa prelaskom u dosadu 😀

  4. Sandra 28.03.2011. @ 20:02

    Da sa znanjem i rezultatima potrebno je povećavati izazove u protivnom se prolazi kroz relaksaciju, dosadu i apatiju. Važno je shvatiti da se mogu menjati i oblasti u kojima se postavljaju izazovi, čak se to i preporučuje. Širina interesovanja. Živeo hobi, sport,… i druge aktivnosti koje oplemenjuju čoveka. Kroz vreme sam shvatila da određena vrsta rada, profesije, usmerenja u velikoj meri menja čoveka i kada vršite odabir, izbor neke aktivnosti razmislite kakav uticaj će ista imati na vas i na vaše okruženje. Međutim o tome ćemo u nekom od sledećih postova.

  5. Marina 28.03.2011. @ 21:35

    Pronašla sam sebe u skoro svakoj sekciji na dijagramu. Od straha s kojim sam se susretala na početku karijere, do relaksacije kad bih radila nešto poznato a dovoljno interesantno.
    Interesuje me, šta činiti kad prepoznamo kod sebe određeni tip ponašanja. Npr. ako osetim da sam anksiozna ili zabrinuta u vezi sa nekim problemom, da li postoji neka posebna tehnika za psihičko prevazilaženje situacije, ili treba tad da se oslonimo na sopstvene snage, budemo kreativni i sami rešimo problem a time dođemo do psihičke relaksacije. Drugim rečima, da li je moguće izbeći stres, ili ga smanjiti, kad se naiđe na izazov?

  6. Mina Petkovic 28.03.2011. @ 21:44

    Koliko vidim psilog nam prica ustvari o tehnici koncentracije i meditacije, primenjenoj u raznim aktivnostima. Sto je lepo. Samo se plasim da ovim mozemo kruziti kao „kisa oko Kragujevca“ i nikada ne zastati i ne zapitati se vec uzaludno ici, ispunjavajuci zelje i ciljeve, postavljati vise izazove i potrositi ovaj zivot na spoljasnje, prolazne i nestalne stvari. Nijedno ispunjenje zelje nas uistinu ne moze dovesti u trajno eksaticno stanje tj. blazenstvo kome zaprovo svi tezimo i koje mi u sustini i jesmo, bili toga svesni ili ne. Zeljama nema kraja, kada ispunimo jednu (ili ne ispunimo), radja se nova. Tako se samo vrtimo u krug kao u vrlogu. Misleci da smo zadovoljni i ispumjeni nerazumemo da smo postigli tek bledu imitaciju srece. Sve sto nas okruzuje je dualne prirode, gde je sreca tu je i tuga, gde je laz i istina je, ljubav i mrznja, svidjati i ne svidjati…. Ono sto ce nam doneti istinsku radost i snagu u svemu sto radimo nalazi se sakriveno iza svega, duboko u nama. Ako sve radimo iz te dubine, ako se trudimo de je budemo svesni svaki posao mozemo voleti i raditi podjednako dobro.

  7. Sandra 29.03.2011. @ 06:29

    @Marina, stres se javlja u trenutcima kada čovek proceni da situacija u kojoj se nalazi nadmašuje njegove sposobnosti. Važno je shvatiti da je ta procena subjektivna, koliko kod se trudili da budemo objektivni. Međutim, bez obzira da li je naša procena tačna ili ne, ukoliko smo procenili da situacija koju treba prevazići veća od nas i da mi u sebi nemamo resurse nastaje stres. Što se tiče anksioznosti … ona se javlja kada je cilj visok a veština niska – znači potrebno je raditi na razvoju veštine. Vrlo često se dešava da je potrebno reši određenu situaciju, ili ostvariti cilj brzo, sa nedostatkom vremena da se razvije veština. U tim situacijama, čovek treba da sagleda spoljne resurse – ljude koji mogu pomoći a imaju znanje i veštinu za određeni cilj, ili pročitati tekst na određenu temu i analizom odredi način kako znanje primeniti – tada čovek ulazi u stanje kontrole. Kada se kontrola ustabili tada je čovek u mogućnosti da u istom delokrugu, ukoliko ga cilj pozitivno privlači i čovek smatra da je vredan, ući u Flow stanje. U svim kriznim situacijama, potrebno je krizu sagledati kao šansu, i identifikovati sve raspoložive spoljne resurse. Čovek ne može sam rešiti tu situaciju ali može uz različitu spoljnu podršku.

  8. Sandra 29.03.2011. @ 06:43

    @Mina,u prethodnom postu smo pričali o odabiru ciljeva – Šta ja ustvari želim? Potrebno je da čovek sam sebi razjasni šta želi, koje se njegove vrednosti i ka čemu stremi.I kako izgleda za njega život vredan življenja. Što je potpuno različito od osobe do osobe zato što svako ima svoj lični sistem vrednosti. Postavljanje ciljeva se u ovom slučaju ne sagledava samo kao ispunjenje želja.Već kao realizacija sebe u spoljnom okruženju. Flow nastaje samo u aktivnostima koje čovek voli. Slažem se da čovek treba da u sebi pronađe unutrašnju tačnku ličnog prihvatanja prema aktivnostima koje voli i ne voli. Vrlo često za realizaciju određenog cilja čovek je u situaciji da savlada veliki broj aktivnosti sa rezultatima da bi stigao do cilja koji je za njega vrednost. Uzaludnost tog puta nepostoji zato što čovek u ostvarenju ciljeva prolazi kroz unutrašnji preobražaj i razvoj.I ono što čini osnovnu vrednost u ostvarenju cilja, nije sam cilj posebi u najvećoj meri, već ono što je čovek postao kroz realizaciju ciljeva. Zato je vrlooo važno odabrati prave ciljeve, vredne pažnje, truda, dodanog rada, odricanja. Ne postiže se untrašnji kvalitet ličnosti u ostvarenju bilo kog cilja.

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*