Menadžerske osobine i veštine – II deo

Pitate me kada će biti II deo? Evo sada :).Prvi deo gore navedenog teksta je nastao jos 9-og oktobra, ukoliko ste propustili da ga pročitate možete to učiniti sada http://www.sandraprvulovic.com/menadzment/menadzerske-osobine-i-vestine-%E2%80%93-prvi-deo
Kada razmišljam o vrhunskom menadžeru, najveću impresiju mi pravi sposobnost menadžera da kreira i razvije tim.

Pod tim podrazumevam zaista tim. Ne grupu ljudi koja radi zajedno u jednom sektoru, već ljude koji otvoreno komuniciraju, pomažu jedni drugima i ujednačenim snagama i radom zajedno ostvaruju postavljene ciljeve. Članovi tima ne beže od individualne odgovornosti i cilj posmatraju kao zajednički cilj. I ako neko od članova tima nije uspeo, tim će reći – mi nismo uspeli.
Kakav bi čovek trebao da bude menadžer?
Šta je potrebno da ima u sebi kako bi uspeo da okupi i razvije vrhunske stručnjake i pomogne im da postanu timski igrači?
Pre sve menadžer treba biti celovita ličnost – iznad svega čovek, zatim i stručnjak u oblasti u kojoj radi.
Čovek koji je sposoban da pruži a ne samo da uzima u sopstvenu korist. Znate, puno se priča o veštinama i sposobnostima, ali retko se priča o menadžeru kao čoveku. Odnosno ne razmatra se kakvih osobina i karaktera treba da bude menadžer? Šta se dešava? Dešava se replikacija – članovi tima postaju slični ljudi kao i njihov vođa, ili ga u protivnom napuštaju. Svakako dešava se da i tim napusti vođu, i on tada mora da ode…
Razumete sada? Bez obzira bili mi svesni toga ili ne, menadžer svojim postojanjem i prisustvom u timu postavlja vrednosni okvir u kome je i sam primer – od sebe i svojih postupaka pobeći ne može i ne preostaje ništa drugo osim da se vremenom sve navedeno i ispolji.
Odgovornost menadžera je veća od običnog člana tima, on je i vrlo često i uzor identifikacije. I zato menadžer prvo treba da pruži da bi dobio – kao i svim drugim sferama života. Da isti postulati su primenjivi u različitim oblastima.
Menadžeri znaju često da se žale na članove svog tima, kako ne izvršavaju zadatke kvalitetno u zadatom vremenu. Tada treba zastati i zapitati se – šta sam ja kao menadžer učinio da se to desi? U čemu ih nisam podržao? Šta im nisam dao, a trebao sam?
Postavka – prvo meni pa ostalima, ili prvo ja pa svi drugi, nije plodotvorna. Sebičnost osiromašuje, davanje obogaćuje  nas i druge. Zato se odvažite da pružate podršku, znanje, ruku za koju se mogu prihvatiti i podići na sledeću stepenicu, tada svi idete napred. Menadžer je jak koliko je jak njegov tim. On radi kroz druge ljude. I tim ljudima treba dati pravo mesto.
Komunikacija je nešto što ide ispred svega. Reč i u XXI veku ima snagu kao i u davnim vremenima.
Komunikacija je žila kucavica svakog tima, ono što bi menadžer zaista trebao da razvija je otvorena i iskrena komunikacija sa svim članovima tima. Ono što menadžer sprečava, odnosno ono u čemu ne učestvuje  je ogovaranje, komentarisanje rezultata i načina rada o trećem licu koje nije prisutno. Da skratim menadžer postavlja atmosferu u kojoj svako može sa slobodom da kaže ono što misli, da konfrontira svoje stavove, ideje, razmišljanje bez bilo kakvih posledica. To je zdrav tim –  bez igara, smicalica i strepnje.
Recite? Želeli bi ste da radite u takvom timu? Želeli bi ste takvog menadžera kao nadređenog?
Naravno, da je prijatno ukoliko vas vodi neko ko je  stručnjak  i čovek.
Zašto je iskrena komunikacija tako važna? Zato što je jako dobro kada znamo realne probleme (nismo ih sakrili pod tepih), ne glumimo da je sve u redu u situaciji kada nije tako. Poznat termin u menadžmentu je „MUM efekat“ – ne prenošenje loših vesti autoritetu. Kada kao menadžer dobijate trenutne pozive od vaših ljudi da vam jave šta je pošlo naopako, znajte da ste na dobrom putu izgradnje dvosmernog poverenja. Nučite svoje ljude da uz probleme predlažu i rešenja. Razmotrite sa njima predložene opcije, donesite odluku i nastavite dalje. Prosečan dan većine menadžera je satkan od zahteva da se donese veliki broj manjih i većih odluka, promene su intenzivne. I za uspešno vođenje posla u promenama treba vam zaista posvećenost i angažovanje celog tima.
Tim je potrebno da upravo vi kao menadžer stvorite. Radite sa ljudima. Pružite im i oni će pružiti vama.
Nastaviće se…
U nekom od narednih postova, detaljno ćemo razmotriti šta sve menadžer treba da pruži ljudima kako bi stvorio tim.

Dok sam sa vama razmatrala samo osnovne derminante, pao je i sneg :). Danas je petak, kraj radne nedelje i dosta je za danas.
Razmislite malo o tome koliko je važno da menadžer bude pre svega čovek, i koliko je važno ne samo da zna da komunicira već da je i dostupan svojim ljudima kada im je potreban.

Prijatan vikend i čujemo se uskoro.
Sandra

5 Comments, RSS

  1. Dusan Lukic 25.01.2013. @ 14:52

    Svaka cast veoma korisno. Mozda bi znacilo i malo primera iz prakse 🙂

  2. Sandra 25.01.2013. @ 14:54

    U nastavku cu razraditi detalje kroz primere 🙂 hvala za sugestiju

  3. Ljiljana 25.01.2013. @ 18:26

    Могла бих ово назвати изузетно корисним предавањем. Осећам се као ђак који учи веома важну лекцију која нам је неопходна у свету у којем живимо. Предлажем да се ове лекције уобличе у једну књигу.
    Само напред!

    Велики поздрав од Љиљане

  4. Aleksandar 26.01.2013. @ 08:17

    Po meni jedna od najbitnijih osobina menadžera je da štiti svoj tim.
    Kad sam radio u jednoj Internat kompaniiji, za marketing menadžera sam doveden da napravim red i naravno unapredim. I krenemo sa radom, i jedna kaže – taj i taj programer mi rekao, naredio ovo. Pa još jedan takav slučaj. Oba puta ja kontaktiram te i kažem: Ako nešto hoćete od mog tima, kažite meni. Da vam ne pada napamet da pričate sa njima, samo meni recite.
    Radili smo žestooko, ali moj tim se osećao slobodnim da radi jer nije bilo iznenadnih problemčića.
    Moj stil rukovođenja je da se kao lav borim za svoj tim 🙂

  5. Ljiljana Varga 18.03.2015. @ 11:45

    Jako podržavam filozofiju da svako ko rukovodi ljudima, tačnije koordinira njihov rad, prvenstveno mora da bude čovek. Malo je ljudi generalno, a ne samo na pozicijama menadžera (mada se na toj poziciji najpre i uoči), koji su svesni prvenstveno svojih mana i vrlina – samosvesni, i koji su spremni da rade na sebi, kako bi bili dobri drugima (naravno, ne po svaku cenu).
    E sad o tome šta znači „biti čovek“ možemo da pričamo satima… 🙂

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*