Obožavam priče, kao način kazivanja, toliko su duboke, sveobuhvatne, i tako žive.
Pre par meseci pročitala sam priču koja me je izuzetno dojmila i pokrenula na razmišljanje, i odlučila sam da je danas podelim sa vama.
Priča o dva drveta
Jednom su na zemlju pala dva semena. Iz njih su izrasla dva drveta. Jedno je imalo široku krošnju, meko i bogato lišće. Svom površinom svakog lista kupalo se u zracima sunca. Neprimetno ga je ispunjavala životna energija i ono se širilo. Svakom putniku je davalo hlad. Svakom očajnom čoveku darovalo je radost i lepotu svog behara. Svakom žednom i gladom donosilo je svoje sočne plodove. Drugo drvo se svojim vrhom ustremilo prema suncu. Svakim tananim listićem svoje uske krune pohlepno je upijalo svetlost koja se izlivala. Senka ispod drveta bila je duga i nemoćna.Retko cveće neobične i stroge lepote skrivalo se u krošnji, a plodovi su bili toliko visoko da čak ni ptice nisu uspevale da se vinu do njih. Gordo, u hladnom sjaju svoje iskričave krošnje ono je stojalo iznad zemlje.
Ljudi su dolazili u blizinu ova dva drveta i čudili su se. Oba drveta su ustremljena ka svetlosti, ali je stremljenje bilo različito. Oba drveta su dala krošnju, ali su koršnje različite. Oba drveta su donela cveće i plodove, ali na različite načine. Zašto je tako?
A jednom se desio zemljotres, u zemlji se provalila gigantska pukotina i ljudi su ugledali korenje drveća. Razgranato, belo, otišlo u širinu i dubinu, isprepleteno sa mnoštvom korenja trave, žbunja, pečuraka, čvrsto se držalo u zemlji korenje prvog. Crno, kruto ideći vertikalno u dubinu kao prav stub – takvo je korenje drugog drveta.
Tada su ljudi shvatili odakle potiče razlika u svojstvima prvog i drugog drveta.
Po drugi put je uzdrhtala zemlja i zatvorila se pukotina, progutavši drugo drvo. Ono se nije održalo.
I sada ostaju otvorena pitanja za sve nas.
U čemu su naši koreni?
Šta predstavlja našu životnu energiju koja nas ispunjava?
Da li primećujemo i reagujemo na potrebe ljudi koji nas okružuju?
Da li naš fokus ograničava naše biće da razvije dimenzije koje nisu za nas primarne a oplemenjuju?
U kojoj meri smo sebični i gordi?
….
Kako je na vas delovala priča o dva drveta?
Koja pitanja su se kod vas pokrenula?
Koji uvidi?
Danijela Milin 13.03.2012. @ 14:05
Odlican tekst. Zaista pravo pitanje ka cemu stremimo sustinski i sta zelimo u svom zivotu. Cesto ne primecujemo ljude oko sebe krijuci se iza parole nemam vremena, u guzvi sam… a zapravo koliko nas se zaista zapita sta zeli od zivota i koga zeli pored sebe.
Milos 13.03.2012. @ 21:16
Ako bismo umesto reci „drvo“ stavili „covek“ tu bi jasno mogli da sagledamo temu.Drugi „covek“ se nije odrzao jer samo njegovo postojanje nije bilo utemeljeno u Bicu, u Onome Koji Jeste.Iako su oboje tezili da se ostvare, cilj nije bio isti.Prvi je zeleo da se ostvari kao individua i svoje plodove davao je sebi.Drugi je zeleo da se ostvari kao licnost i svoje plodove davao je drugome.Sebicni smo i gordi u onoj meri koliko smo okrenuti ka sebi a ne ka drugome.Bog je izvor zivota jer On jeste Zivot.Covek je ziv ako su njegovi koreni utemeljeni u Zivotu i on zaista postoji jedino ako se ostvari kao licnost.Licnost je upravo sam nacin postojanja Trojice i covek je prizvan da se kao takav i ostvari.
Milos 14.03.2012. @ 13:06
Ako bismo umesto reci “drvo” stavili “covek” tu bi jasno mogli da sagledamo temu.Drugi “covek” se nije odrzao jer samo njegovo postojanje nije bilo utemeljeno u Bicu, u Onome Koji Jeste.Iako su oboje tezili da se ostvare, cilj nije bio isti.Drugi je zeleo da se ostvari kao individua i svoje plodove davao je sebi.Prvi je zeleo da se ostvari kao licnost i svoje plodove davao je drugome.Sebicni smo i gordi u onoj meri koliko smo okrenuti ka sebi a ne ka drugome.Covek je ziv ako su njegovi koreni utemeljeni u Zivotu i on zaista postoji jedino ako se ostvari kao licnost.Licnost je upravo sam nacin postojanja Trojice i covek je prizvan da se kao takav i ostvari.
Natasa Vujic 08.12.2012. @ 00:44
Veoma inspirativna prica:) Iako znamo i imamo nesto sto nas ispunjava i cemu stremimo, treba da reagujemo i primecujemo zelje i potrebe ljudi oko nas.Nece nas to omesti, niti spreciti u ostavrenju cilja, naprotiv doprinece jos vecem uspehu, a time i vecoj licnoj satisfakciji, jer smo usput i druge ljude ucinili „bitnim“ i srecnim.Jos jedan razlog za vecu srecu, osmeh na njihovim licima…..ljudi streme ka uspehu, cilju, ali gledajuci samo sebe i uspevajuci u tome, mislim da i na kraju nisu u potpunosti srecni niti ce ikada biti. A koreni, mislim da je to ono sto je unutar svakoga od nas i kada tad to ispliva, i videvsi svu tu gordost i sebicluk, postaju omrazeni.Kasno biva, ali ipak dodje na svoje…..
Ljiljana 06.01.2013. @ 12:32
Свака част Милошу на тумачењу приче. Прича је изванредна.
Хвала Сандри за диван текст.
Поздрав од Љиљане
П.С. Кад ће бити нови чланак?
Kiki 07.04.2014. @ 08:33
Divna prica!!!!!