Upravljanje sopstvenom karijerom

Ukoliko ste mladi i nedavno ste završili svoje studije onda: blago vama! Ovo čitate u pravo vreme. Nedavno sam razmišljala o tome na koji način prvi posao posle fakulteta opredeljuje našu karijeru? Znate li koliko? Mnogo! Kada dugo radite selekciju kadrova jednostavno prepoznate obrazac iz hiljada i hiljada biografija koje morate da pročitate, kao i iz svoje na kraju krajeva.

Da razmotrimo vaš slučaj dragi diplomci: nemate iskustvo, a imate obrazovanje. U toj situaciji pred vama su dve mogućnosti:

Završili ste fakultet i dalje živite kod roditelja. Sjajna situacija, jer nemate egzistencijalni pritisak da prihvatite bilo šta samo da biste imali posao. Možete u miru da razmislite o tome šta biste i gde biste voleli da radite. Posvetite se tome. Zaista imate mogućnosti. Razumem to da nemate svoj budžet i da biste želeli što pre da živite samostalno. Sve su to normalne potrebe, ali zapamtite: ne po svaku cenu! Uzmimo da ste vi primer osobe koja ceni rad, trud, napredovanje, postizanje rezultata kroz znanja i veštine. Sve vrednosti koje smo nabrojali uglavnom nećete naći u kompanijama koje su u vlasništvu srpskih privrednika, a sigurno ne u državnom sektoru. U tim organizacijama mnogo je važnije imati legitimni autoritet, odnosno čiji ste, ko su vam roditelji, da li ste i kako politički opredeljeni, kakve odnose imate sa vlasničkom i upravljačkom strukturom, a u suštini važno je ovo: „Da li ste sposobni da prihvatite da vaš rad gradi njihove karijere, to jest da li ste sposobni da samo ćutite i prenosite informacije po zahtevu?‟ Zamislite sada: prihvatili ste da radite u takvoj organizaciji. Ne slažete se, ali trpite i govorite sebi: „Važno je da imam posao, biće bolje‟, a godine prolaze. Prošlo je tri godine i vi ste videli oglas za posao u stranoj kompaniji koji vam se dopao. Znate odlično engleski, pripadate struci koju traže. Pomislite: „Sjajno, konačno spas!‟ Prijavite se. Prošlo je dosta vremena i nisu vas pozvali na intervju ili su vas pozvali na intervju, ali niste dobili ponudu za posao. Reći ćete: „Sve je to namešteno!‟ Nije namešteno. Pravilo je da ljudi koji su radili u nacionalnim kompanijama teže mogu da se uklope u organizacionu kulturu ozbiljnih stranih kompanija. Obrnuto takođe važi. Shvatate zašto sam rekla da se strpite i sačekate vašu šansu? Prvim poslom niste dobili sledeći novi posao u drugom okviru već u istom. Ne trčite pred rudu, što kaže naš narod. Kasnije ćete možda želeti nešto sasvim drugo, a to drugo će doći jako teško.

Završili ste fakultet u drugom gradu, ne živite kod roditelja. Mnogo složenija situacija, jer imate egzistencijalni pritisak. Ako ste živeli u studentskom domu, verovatno morate da se odselite. Nemate novac da plaćate stan, roditelji su potpuno finansijski iscrpljeni i ne mogu da vas dalje finansijski podrže. Morate da se snađete, zar ne? Prihvatili biste bilo šta samo da biste ostali u Beogradu, Novom Sadu, Nišu ili nekom drugom većem gradu. Imate još jednu opciju: vratićete se kući i od kuće ćete konkurisati i tražiti posao. Kažete sebi: „Ne mogu sada kući, opet u svoju staru dečiju sobu. Ne živim tamo već četiri godine. Kako ću se ponovo uklopiti? Bolje je bilo šta u velikom gradu nego da idem kući!‟ Greška, verujte! Nije sve jednako dobro. Setite se priče iz prethodnog primera. Prvi posao određuje vaš drugi posao, drugi posao treći i tako dalje. Nabrojani niz se naziva karijera, a određuje je prvi korak. Nadam se da sam vas prodrmala dovoljno da razmislite i da ne ulećete u bilo šta.

Karijera je niz poslova raspoređenih u vremenu. I mi se menjamo i vremenom starimo, slažete li se? Da razmotrimo kako se naše potrebe menjaju tokom vremena? Pet godina nakon fakulteta čovek radi punom parom, dokazuje se, bori se, jer ima snage za sve, entuzijazmom planine pomera, radi prekovremeno, traži poziciju i status u društvu. U tom periodu ljudima je važno da uzmu kredit za stan, jer plaćanje kirije posle par godina postaje besmisleno. Tako se reši stambeno pitanje. Po nekom prirodnom redosledu dolazi zasnivanje porodice. U ovom momentu pol osobe postaje jako važan. Da li ste žena ili muškarac? Ukoliko ste žena, situacija je dvaput složenija: ako iza sebe već imate karijeru i nalazite se na vrlo odgovornoj poziciji, radite bar deset sati svakog dana. Zaostajete u svemu osim u poslu. Nemate vremena za obaveze u kući: za kuvanje, a posebno ne za odgajanje dece. Vrlo često nemate priliku ni da ih začnete.

Dešava se da žena sve to shvati u ranim tridesetim, i to ako ima sreće, ako ima malo manje sreće, shvatiće u kasnim tridesetim. Godine su joj proletele dok je jurila karijeru. Sada bi nešto drugo i shvata da o tom drugom ne samo da ne zna ništa, već ne zna ni odakle da počne. Nemojte me pogrešno shvatiti: da, žena ne može da ima karijeru kao i muškarac. Ona to može, ali plaća veliku cenu. Posao koji je jako zahtevan od vas će tražiti da se od kuće pripremate i radite. Teško je to ako imate porodicu. Naravno ima pojedinačnih slučajeva „žena za sve‟, od kuvanja, čišćenja do guvernante, ali nema vas kao majke. Funkcionalno se sve može postići, ali ne može i emotivno. Naprosto niste tu, na poslu ste. Ako ne fizički, onda u mislima. Same biramo svoj put. Smatram da ako nešto možemo da prođemo mentalno i da shvatimo intelektualno, pa još ako ta spoznaja zavibrira u srcu, onda ne moramo da prođemo to isto i u stvarnom životu. Možemo samo da skrenemo levo umesto desno. Može muškarac u ovom periodu da se ostvaruje u karijeri, da se bori i obezbedi uslove i okruženje da žena može da pređe u „manju brzinu‟. Ravnomerna raspodela snaga.

Prošlo je sledećih 10 godina, deca vam sada nisu toliko mala. Ponovo ulazite u neku ravnotežu. Ovo je vreme za potvrđivanje i utvrđivanje u stabilnosti i trasiranju puta za sledećih deset godina. Uzimajući u obzir da sada živimo u poodmakloj informatičkoj revoluciji, promene se brzo dešavaju i nije lako pratiti ih u korak.

Smatram da su ključne veštine za održiv opstanak sledeće:

Umna fleksibilnost, dakle prihvatanje promena u kombinaciji sa prihvatanjem i stvaranjem novih navika.

Otvorenost u komunikaciji kroz stvaranje potpuno iskrenih prijateljstava.

Napuštanje poslovnih kompromisa, jer su krajnosti toliko jake, da ukoliko se nađemo u onoj suprotnoj, ne možemo vrednosno izdržati.

Praćenje inovacija, informacija i tržišta – prepoznavanje trenda, odmeravanje gde se nalazimo u odnosu na taj trend.

Rad u navedenim oblastima će nas pripremiti da sutrašnji dan ne dočekamo šokirani i nespremni. Samo hrabro i pametno napred.

7 Comments, RSS

  1. Milos 19.01.2012. @ 23:59

    Sam kraj teksta, 4 tacke:

    Fleksibilnost uma – prihvatanje promena + prihvatanje i stvaranje novih navika, Otvorenost u komunikaciji i stvaranje potpuno iskrenih prijateljstava, Izlazak iz poslovnih kompromisa – krajnosti su toliko jake, da ukoliko smo u suprotnoj ne možemo vrednosno izdržati i Praćenje inovacija, informacija i tržišta

    OK su ove 4 tacke, one su neophodne ali smatram da ima jos stvari koje su, po meni, barem podjednako vazne:

    – Stabilno stanje u porodici – tacnije, ljudi koji imaju problema u porodici to „donose“ i na posao sto je katastrofalno i po njih i po ostale u firmi. Ako imate probleme u braku uzmite odmor ili neplaceno i sredite to pa se onda vratite. Ako Vas firma ne ceka onda to i nije firma gde vredi ostati.

    – Dobro zdravstveno stanje – imate, recimo, 40 godina, muskarac, 2000e platu i sada ste pustili „bojler“, posle posla uz TV i pivo, nigde bez kola… Sigurno ce doci do zdravstvenih problema i onda sa povisenim pritiskom dolazite na posao, stalno Vam je lose na poslu…
    Sredite zdravlje pa onda nastavite da radite.

    – Akitivan zivot – vezano je za prehodnu tacku – ako ste, recimo, u IT industriji ili sl. gde ste vezani za racunar 100 sati nedeljno odvojite bar jedan dan u nedelji za fizicku aktivnost – barem za setnju ali ne u centar grada nego recimo 2 kruga oko Ade (14km)
    Bez obzira sto imate (recimo) preko 40 godina pocnite da se rekreativno bavite nekim sportom… ne moze bas ritmcka gimnasika ali moze da se igra fudbal u sali, moze kosarka … evo ja sa 42 sasvim solidno igram fudbal sa klincima koji su mladji od mene 20 i vise godina … verovatno me ponekad malo i puste da dam efektan pogodak ali ja ne znam nista o tome:) …
    Za zene – moja supruga ide na aerobik, znam da moje koleginice sa poslam idu u teretanu…
    Ili planinarsko drustvo… ima ih oko 30 u BG (od toga 3 vrede ali o tome necu ovde)
    I sl. resenja… morate biti aktivni.

    – Ne morate bas stalno u restoranu da proveravate na mobilnom stanje na berzi i sl (kao sto ja radim 🙂
    Vece u restoranu moze da prodje lepo i bez toga… ja sam probao danas…i stvarno moze…

    – Vodite racuna o svom izgledu – bez obzira na godine, uvek morate da izgledate maksimalno dobro i na poslu i u prodavnici i kada perete kola….
    To povecava samopouzadanje koje nam svima opada sa godinama.
    A radnik bez samopuzdanja ja neupotrebljiv…

    Pisao bih ja jos ali smatram da je ovo dovoljno za komentar, bravo Sandra, samo napred!!!

  2. Milos 21.01.2012. @ 00:53

    Jos malo saveta:

    Ako ste placeni u $USD nemojte da na drugom monitoru drzite sajt sa odnosom dolar – euro.
    Te dnevne oscilacije kursa su jako velike, dolar je isao sa 1.2 na 1.6 u danu (srecom sada mi je plata vezana za euro 🙂 i u jednom trenutku planiras gde ces da drzis jahtu a posle pola sata razmisljas o promeni posla…
    Dolar ima velike dnevne osiclacije u odnosu na Euro i ne treba trositi snagu i zivce na pracenje toga. Svi ti pikovi se na kraju „ispeglaju“, uvek nesto pre 8PM kada se zatvaraju berze neko (nije vazno ko) intervenise i sve je pod kontrollom.
    Niste vi jedini koji pratite odnos dolar – euro, to rade mnogo vazniji i mocniji ljudi od Vas i sve ce na kraju dana doci (relativno) na svoje mesto.
    Kurs proveravajte jednom dnevno, i to zvanican kurs NBS.

    Akcije:
    Ako posedujete akcije firme u kojoj radite vaze neka pravila:
    – Ako su akcije frozen do nekog datuma samo poveremeno, recimo jednom nedeljno, proveravajte vrednost akcija.
    – Ako imate aktivne akcije savetujem Vam da primenite pravilo koje me je naucio Dejan Markovic (Adobe, Inc): ako imate relativno malo akcija (a niko od nas ne dobija od firme akicje cija se vredost meri milionima dolara, max je recimo do 20 – 30 hiljdada eura) – to je mala vrednost da bi sa cekali da se nesto desi pa da akcije skoce …. Dejanovo pravilo je:
    Akcije treba prodati onda kada Vam je potreban novac. Tada ste u svakom slucaju na dobitku. Dobili ste novac koji Vam je trebao pa ako akcije dan kasnije i skoce necete preterano zaliti … a postoji neko pravilo da je taj momenat prodaje akcija cesto bas i pravi trenutak – od tada akcije uglavnom padaju ili staginraju… ne znam zasto … „sreca prati hrabre“…
    I jos nesto u vezi akcija – kao i sto sam pricao za odnos dolar – euro, to vazi i za akcije ali sto tek akicje mogu da skacu i padaju u danu, to nije za osobe sa slabim srcem….
    Mogu dosta da pricam o akcijama ali onda sam previse otisao izvan teme…

  3. Sandra 21.01.2012. @ 01:04

    Milose, zanimljivo kako si istakao aspekte o kojima vecina ljudi ne razmislja, posebno o fizickoj kondiciji, zdravlju, porodicnim odnosima. Uglavnom ljudi kazu kako nemaju vremena za setnju, trening … Slazem se potpuno. Mislim da ljudi koji imaju fizicku kondiciju, imaju preduslov da budu i mentalno aktivni, mozda najvaznije od svega je sto tada ljudi imaju snage da rade na stvarima koje su im zaista bitne. A sve to zahteva posebnu kondiciju, kao i snazan karakter da se istraje u promenama. Jer da je stigao tamo gde je krenuo, mogao bi da odmara, ali smi mi se stalno krecemo, i da bi stigli moramo imati snage u sebi. Najlaksi put je da covek dovede svoje telo u red, mnogo lakse nego misli, mnogo je lakse svoj dah da smiri da bi smirio svoj um … Momenat kada covek ne moze da se odvoji od svog posla ni vikendom, je poziv na budjenje. Izostace kvalitet u radu sigurno, ali je mnogo tuznije sto ce nestati sam zivot, radost, druzenje, mir,… Zato svi u setnju i vise vremena sa sopstvenom porodicom 🙂

  4. Mijalko 27.02.2012. @ 14:08

    Pozdrav Sandra,

    Eto isprica moju pricu pod 2.
    „Završili ste fakultet u drugom gradu, ne živite kod roditelja
    Mnogo složenija situacija. Imate egzistencijalni pritisak. Ako ste živeli u studentskom domu morate da se iselite. Nemate novac da plaćate stan, roditelji su potpuno finansijski iscrpljeni i ne mogu dalje finansijski da vas podrže. Morate da se snađete, zar ne? Prihvatili biste bilo šta samo da bi ostali u Beogradu, Novom Sadu, Nišu,…“
    Ne znam dal sam izuzetak al kod mene je upalilo. Ostao sam u Nisu i fino se snaso. E sad pitanje je kako bi bilo da sam se vratio… Veci grad = vece mogucnosti da se promeni posao i da se ubacis u kolosek u kome zelis da ides. Nije tako jednostavno kao pod 1. al mislim da je 3. mogucnost (bar za moju struku) naj nepovoljnija

    Pozdrav

  5. Sandra 27.02.2012. @ 17:37

    Pozdrav Mijalko!

    Slazem se 🙂 za tebe nema „zime“

  6. Miodrag 28.02.2012. @ 01:26

    Cena uspeha koju sam na pocetku svoje karijere placao bila je upravo frustracija nedostatkom vremena za sve sto nije vezano za posao.

    Na poslednjem razgovoru za posao, pre vise od 3 godine, na postavljano pitanje sta je moj cilj u karijeri odgovorio sam da je to stalna teznja za ekvilibrijumom izmedju poslovnog i privatnog zivota. Godinu dana nakon ovog razgovora, moj sadasnji kolega koji me je intervjuisao, rekao mi je da je upravo taj moj odgovor bio presudan da dobijem posao.

    Veliki pozdrav,
    Miodrag

  7. Sandra 28.02.2012. @ 13:21

    Miodraze, drago mi je da cujem da kompanije vrednuju vrednost balanasa izmedju privatnog i poslovnog zivota. Zaista mislim da ljudi koji imaju realizovanu datu teznju da su kvalitetniji i stabilniji strucnjaci, jer kroz aktivno vodjenje privatnog zivota mogu da naprave otklon i bolje sagledaju unapredjenja i resenja svakodnevnih izazova sa kojima se suocavaju na poslu.

    Pozdrav!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*