Pre tri godine sam otisla na prvi cas yoge i zaljubila se na prvo iskustvo. Nisam ni sanjala da postoji takva disciplina posle koje se osecas kao da si se probudio posle dobrog i dubokog sna. Nisam zaista ni sanjala da postoji aktivnost kroz koju mozes da se odmoris od sebe, svojih misli, problema, misaonih kombinacija, i stalno aktuelne teme – sta bi bilo kad bi bilo … I da kada se cas zavrsi imas pogled od gore u miru sa fokusom i bistrinom u oku. Potpuno neverovatno. Ta vrsta odusevljenja me i dan danas drzi posle svakog yoga casa. Kada mi je najteze ja vezbam yogu. Tako sam je i upoznala, u tom periodu nisam mogla da se distanciram od posla. Radila sam u proseku 14h dnevno, problema je bilo i za izvoz samo ih tada nismo izvozili (citaj delegirali:) i tada sam cula za jogu. Naravno da joga nije resila moje poslovne probleme ali me je dovela u stanje da trezveno i bez stresa sagledam situaciju i preduzmem akciju resavanja. I naravno da sam resila, sagledala sam dva kljucna uzroka nastalih problema i resila ih. Yoga, odnosno moje sredjeno mentalno stanje mi je pomoglo da jasno sagledam situaciju i izbegnem nepotrebne korake i nepotrebno trosenje energije. I dan danas kada mi je najteze, vezbam jogu vise nego kada mi je med i mleko 🙂 . I posle casa nastavljam dalje da resavam jedno po jedno. Resenje ne vidim u bekstvu od zivota i posvecivanju samo i iskljucivo jogi. Ne mislim da to apriori rade ljudi koji se bave yogom profesionalno, to moze da uradi bilo ko kada zameni cilj sa sredstvom. Vrlo je zanimljivo sta se sve desava na mentalnom, emotivnom i duhovnom planu dok vezbas da posle sat vremena nastane takva svezina.
U okviru ove kategorije cu vam pricati o jogi, polozajima, vezbama disanja, meditaciji,… Potrudicu se da sistematizujem postove po principu korak po korak od najvaznijih i najjednostavnijih ka slozenijim.
Cujemo se uskoro i na temu yoge 🙂
Cao ste …
tatjana galijas 04.05.2011. @ 11:31
kod mene je krenulo od jasmine puljo i citanja njenih knjiga, a onda sam nasla mircu elijadea, a dosta godina posle toga, andrea van lysebeth-a. prvo dakle mnogo teorije, a prakse imam nekih skoro pa dve godine, u svakom slucaju nedovoljno. sada posle ove povrede je izgleda trenutak da krenem sama da radim yogu onako kako ‘osecam’ da treba.
Marina 05.05.2011. @ 20:22
Pocela sam da treniram jogu pre osam meseci i sad ne mogu da zamislim dan bez nje. Ako nemam mnogo vremena za vezbanje, uradim barem jedan ciklus pozdrava suncu. Pre nego sto sam pocela da vezbam, dosta sam se interesovala, citala literaturu, ali za pravi dozivljaj je potreban pravi trener. Tako sam ja cekala da naidje neko ko ce stvarno da me zainteresuje da krenem redovno na casove. Osim sto je fantasticna vezba za telo, joga je nezamenljiva za mentalno rasterecenje.
Sandra 05.05.2011. @ 20:29
@Tanja, ima nesto u osecaju o kome pises. Isti slucaj je i kod mene. Od pocetka sam je vezbala iz unutrasnjeg osecaja, prateci i sazimajuci se sa dahom dok sve tenzije potpuno ne razgradim. I tacno osetim momenat kada je proces zavrsen i kada sam ponovo potpuno svoja. Taj osecaj sam pratila dok sam se obucavala za instruktora, i dan danas mi je osecaj glavni vodic. I neverovatno sam se obradovala kada sam saznala da ljudi koji vezbaju sa mnom isto to osete 🙂
Sandra 05.05.2011. @ 20:32
@Marina, jako sam srecna i iskreno ponosna sto si u toj meri savladala i zavolela yogu. Vezbaj i dalje, kao i do sada i samo mozes da ocekujes napredak u svakom pogledu. I hvala ti za ono „pravi trener“.
Marija 09.05.2011. @ 17:43
Mislim da jos uvek nisam dostigla stadijum mentalnog rasterecenja u potpunosti, ali imam neki cudan osecaj posle treninga joge – dosta sam smirena. Kako moj posao zahteva sedenje, kicma i vrat stradaju a meni joga u oporavku pomaze puno. I ne samo joga vec i ti Sandra 🙂 Jer da nije tebe za mene joge ne bi ni bilo. Puno si me naucila kada je joga u pitanju i za to sam ti neizmerno zahvalna. Jedva cekam nove postove na ovu temu 🙂
Sandra 09.05.2011. @ 19:07
Hvala Maki 🙂
Samo vezbaj i dalje i sve ce biti ok.
Margita 25.08.2011. @ 12:15
O pa ja sam presrećna što ste i vi moji istomišljenici.:) Odavno sam se već počela interesovati se za yogu, i izunutra sam dugo osećala da mi je upravo to potrebno. I nekako, posle toliko godina, mi se namestilo. Baš kada mi je najviše trebalo. Krenula sam konačno ove nedelje na yogu i jedva čekam sledeći čas. Mada sam posle prvog časa osećala upalu mišića (a priznajem da nisam nikada bila ,,sportski tip,, 🙂 i nisam se bavila ozbiljno ni sa kakvim sportom :)), verujte mi ova ,,upala,, me je PROBUDILA. U svakom pogledu. Nije džabe izreka: ,, U zdravom telu, zdrav je i duh,,. O duhu sam se pobrinula u zadnje dve tri godine ( zahvaljuljući nekim meni dragim ljudima), ali telo sam skroz zapostavila. Posle časa me je obuzela neka smirenost. Htela sam da ,, poletim,,. Smirila sam se. A verujte mi da sam pre časa sat vremena skoro odustala. Ali sam sebi rekla! Ideš na čas! I prestani da smišljaš razloge da je 40C napolju, da si se skoro posvadjala sa najboljim prijateljem, što ti je štampač uvlačio bezpotrebno papire, što ti Gmail nije hteo da učita redovno skenirani materijal, što imaš PMS 🙂 itd. redom. Čini mi se da je sve što se moglo okupilo za taj dan. Da sam bila veliki balon, verovatno bih eksplodirala od nezadovoljstva i napetosti i raspala bih na param parče. A nisam, jer sam poslušala sebe! Kako je to divno! Obećala sam samoj sebi, da nastavljam dalje. A vi mi držite palčeve da budem istrajna, jer ono što sam pogrešila ranije je da sam želela svakom da pomognem i da izidjem u susret, samo sam sebe stavljala u ,,senku,, radi drugih i nisam sebi i svojim potrebama posvetila pažnje. Mentalno sam već mnogo toga shvatila i radim na svojim greškama, a sad je stigao red i na fizičke vežbe koje mi prijaju. I to sa muzikom. Pozdrav veliki Sandri i istomišljenicima 😉
Sandra 26.08.2011. @ 11:59
Margita držimo ti plačeve 🙂